Sant Kirpal Singh, 1967-11-20

Available as mp3 at www.audio.sant-kirpal-singh.org


Pridržavati se učenja Učitelja isto je kao i hodati po oštrici noža. Što više hodate po oštrici noža, to ćete više razrezati vaša stopala. Što se pod tim podrazumijeva?  Što se više pridržavate Učenja,  riječi Učitelja, to više trebate odbaciti vaš dosadašnji ugled, ono što jeste, bilo da ste na visokom ili niskom položaju. Trebate se samo brinuti o Učitelju. Ono što On govori biblijska je istina. To je ono što je Bog rekao kroz Kuran, a i svi su Učitelji to govorili. I mi se moramo pridržavati Njegovih riječi, bez obzira da li će nas ljudi zbog toga cijeniti ili ne. Trebate biti iskreni prema Bogu u vama i prema Bogu u Njemu, i ne brinuti o tome što ljudi govore. Krist je rekao: „Ako me volite, držite se mojih zapovijedi.“ Teško je držati se Učiteljevih zapovijedi. Ponekad se iz nekog razloga izbjegavamo držati tih zapovijedi, strahujemo što će drugi ljudi reći. Ipak, pridržavajte se onoga što vaš Učitelj, Bog u Njemu kaže, bilo da vas ljudi poštuju ili ne. Morate se pridržavati učenja, riječi ili zapovijedi Učitelja i živjeti po njima, bez obzira da li vam se svijet divi ili ne.

Kad se čovjek razvije iznutra, prirodno je da vidi Boga u Učitelju. Khusro je bio učenik Nizamuddina Aulie, i neizmjerno je štovao svog Učitelja. Ljudi su počeli govoriti: „Gledajte, on je musliman, a štuje jednog čovjeka, jedno tijelo. On nije pravi musliman.“ Khusro je odgovorio: „Nije me briga što svijet govori o meni, ja sam učenik mog Učitelja i pridržavati ću se onoga što On kaže.“

Trebamo živjeti po onome što Učitelj govori. Ako On kaže: „Stop“, onda stanite, to je sve. Onaj koji živi po onome što Učitelj govori, koji poštuje Njegove riječi i zapovijedi, sigurno će biti spašen. Oni koji ga jednostavno fizički slijede, ali ne žive po onome što On govori, još imaju vremena. Faktor vremena je neophodan u dostizanju potpunog oslobođenja. Dakle, prva poteškoća koja stoji na putu razvoja predanosti Učitelju je da se morate pridržavati onoga što On kaže, bez obzira da li vas svijet hvalio ili ne. Moguće je da On kaže nešto što ne odgovara vašem intelektu, ali koja je vaša dužnost? Kada zapovjednik na bojištu zapovijedi: „Pucaj!“, što će vojnik učiniti? On mora pucati. Učitelj nikada neće tražiti nešto što nije ispravno. Može se dogoditi da u tom trenutku ne razumijete zašto On to kaže, ali On ima dobar razlog koji je za vaše dobro. Zbog toga je vrlo teško slijediti zapovijedi Učitelja.

Navesti ću vam primjer iz mog vlastitog života. Moj Učitelj mi je naredio da ne idem nigdje drugdje osim na mjesto gdje se održavao Satsang. Do onda sam cijelo vrijeme bio zaokupljen posjećivanjem bolesnika i siromašnih ljudi, držeći Satsang i pomažući ljudima u poteškoćama, ponekad do kasno u noć. Tada sam prestao sa svime. Ljudi su otišli k Učitelju i rekli mu da ih više ne posjećujem. Učitelj im je odgovorio: „On to i ne treba!“ U to vrijeme jedna žena je došla k meni, ispričala mi da njezin suprug leži na samrtnoj postelji i zamolila me da ga posjetim. Odgovorio sam joj: "Draga gospođo, žao mi je, ali bojim se da ne mogu doći. Ne mogu prijeći preko zida zapovijedi koju mi je dao moj Učitelj.“ Slijedećeg dana ponovo je došla i rekla: „Molim vas, moj suprug je rekao da dođete u ime Učitelja.“ Potekle su mi suze. Rekao sam joj: "Učitelj će se pobrinuti za njega. Žao mi je, ali ne mogu prijeći preko zapovijedi.“ Njezin je muž umro. Dva ili tri dana nakon toga naš Učitelj je došao u Lahore. Bio sam kod Njega kada je ta ista gospođa došla i požalila mu se: „Učitelju, moj ga je suprug u suzama molio da dođe, ali on nije došao." Učitelj me pogledao i rekao mi: „U budućnosti, kod takvog slučaja trebaš ići.“ Tada je bilo tako da je onaj koga sam trebao posjetiti, morao umrijeti, jer sam smio posjetiti samo onoga koji umire. Ljudi su se žalili Učitelju: „On više ne dolazi posjećivati naše bolesnike. Čak i kada umiru, ne brine se o njima.“ Učitelj im je vrlo grubo odgovorio: „Dobro, kad netko od njegove obitelji umre, ni vi ne morate ići tamo!“

Vidite li poteškoće, kako je teško pridržavati se onoga što Učitelj kaže? Jednom se moj stariji sin (i on je ovdje) razbolio i liječnici su rekli da će umrijeti za dva ili tri dana. Trećeg dana bio je vrlo blizu smrti. Rečeno mi je da moram ostati uz njega, i tako sam uzeo dopust. Na sreću ili na nesreću, taj dan sam trebao, po zapovijedi Učitelja, držati Satsang u mjestu udaljenom tridesetak kilometara od Lahorea. Pomislio sam: „Dobro, liječnici su rekli da će moj sin umrijeti - a tu je zapovijed mog Učitelja. Što da radim? Dobro, Učitelj je taj koji se brine o njemu, ja ne mogu produžiti ili skratiti njegov život.“ I tako sam otišao u mjesto gdje sam trebao držati govor. Oko podneva sam završio govor. Mjesto gdje sam držao govor bilo je blizu Beasa i pomislio sam da bih volio vidjeti Učitelja. Sjećam se da je bio jako vruć dan. Tamo sam stigao oko 14 sati. Kad sam došao, Učitelj je poslao po mene i ja sam ga pozdravio s puno poštovanja. On je ležao na svom krevetu i kad sam ušao unutra, ustao je. Njegove prve riječi bile su: „Što je s tvojim sinom, kako mu je?“ Odgovorio sam da je jako bolestan i da su liječnici rekli da će umrijeti u roku od tri dana. No, Učiteljeva zapovijed bila je da održim govor. Učitelj se jako rastužio i ja sam ga upitao: „Tko god da pomisli na Tebe, sva njegova žalost i tuga nestaju. Zašto si tako tužan?“ Učitelj je odgovorio: „Gledaj, svoj teret si bacio na mene i sad se ja moram pobrinuti za to.“

Moj sin nije umro i još je uvijek živ.Vidite li kako je teško pridržavati se riječi Učitelja? Drugi put, moja kćer je još kao beba umrla jedne večeri, a ja sam morao otići držati Satsang u jednom udaljenom mjestu. To su sasvim uobičajene stvari, ali mi se trebamo držati Učiteljevih zapovijedi. Rano ujutro poslao sam po Dalip Singha i dao mu upute da se pobrine o posmrtnim ostacima, u mojoj odsutnosti. Drugi su ljudi o meni govorili: „Što on to radi?“, ali ja sam ipak otišao izvršiti moju dužnost. Razumijete li me? Držati se Učiteljevih zapovijedi vrlo je teško. Mi se samo pretvaramo da slušamo Učiteljeve zapovijedi, ali ne živimo po njima. Čak i u Njegovoj odsutnosti, zapovijedi su zapovijedi. Sama zapovijed je Guru, ona je Učitelj. Oni koji slijede Učiteljeve riječi, sigurno će biti oslobođeni. To je jedan razlog zašto je predanost Učitelju poput hodanja po oštrici noža.

Drugo, bhakti ili predanost Učitelju ne treba nikakve vanjske forme ili rituale, pretvaranje ili glumu. Samo živite na jednostavan način. Učitelj ima jednu vrlo ljudsku crtu, rekao bih. On je čovjek poput vas i živi na prirodan način, bez pretvaranja ili glume, bez predstave, ničeg sličnog. To je sasvim prirodno. Dakle, to su dvije stvari koje stoje na našem putu potpune predanosti Učitelju. Zbog toga je teško govoriti o ljubavi prema Učitelju. Mi možemo neizmjerno mnogo govoriti, ali koliko se pridržavamo Njegovih zapovijedi? Gram prakse više vrijedi od tona teorije. Onaj koji slijedi Njegove zapovijedi zaboravit će da je sikh, musliman, hindu ili kršćanin. On nikada neće misliti na taj način. Oni će se samo smatrati odanima Učitelju.

Jednom me jedan dragi Učiteljev učenik pozvao da dođem u mjesto koje se nalazilo u džungli i obećao sam da ću doći. U blizini su živjeli neki ljudi koji mi nisu bili naklonjeni i koji su prijetili da će me ubiti ako dođem. Moji pratioci se se bojali ići tamo. Rekao sam im: „Ili idete sa mnom ili idem sam. Ako sam obećao, onda moram doći!“ Kada sam došao u tu divljinu, pojavili su se ljudi koji su bili protiv mene. „Dobro, prijatelji, dođite i pokažite mi put!" rekao sam. Trčali su ispred mene prema mjestu gdje sam trebao držati govor. Rekao sam im: „Gledajte, ja nisam sikh, musliman ili radhasoami. Nisam ni kršćanin, već sam onaj koji je predan mom Učitelju. Moja vjera je ona od Učitelja. Možete mi se pridružiti ili ne morate.“ Oni su svi nakon toga postali potpuno drukčiji. Voljeni učenik me čekao, sav u strepnji i plačući za mnom.

Tako, bhakti znači biti predan samo Učitelju. Činiti ćete ono što On želi. Onaj koji je predan neće čekati Učiteljeve zapovijedi, on će naslutiti koja je Njegova namjera i slijediti će je, bez da mu je rečeno. Zbog toga postoje poteškoće na putu predanosti Učitelju. To je teško, poput hodanja po oštrici noža. Što je dakle najvažnije? „Ako me voliš, drži se mojih zapovijedi.“ kako je rekao Krist. Oni koji se drže zapovijedi i žive po njima biti će oslobođeni, zasigurno. Držati se Učiteljevih zapovijedi znači živjeti po njima, ne samo imati ih u svojoj glavi. On može biti pred vama ili može biti daleko. Vi se samo trebate pridržavati Njegove Riječi. Ona je Bog u vama, Učitelj u vama.

Tako, iz ova dva razloga Guru bhakti ili predanost Učitelju je teška. On nam može nešto dati ili može uzeti nešto od nas. Sve je Njegovo. Vi ste poput blagajnika, a On vam može poslati nekoliko tisuća rupija i tražiti od vas da pošaljete 2000 rupija određenoj osobi. Vi ste samo upravitelj. Biti iskren prema Učitelju znači uvažavati Njegove riječi, ono što on kaže. Trebamo živjeti po njima, bilo da nam se ljudi dive ili govore loše o nama. Učitelj ne poznaje predstavu, glumu ili pretvaranje. On uvijek živi na prirodan način. Nije dovoljno samo zadržati Njegove riječi u glavi, trebate živjeti po njima. Gram prakse više vrijedi od tona teorije. Hrana koja je probavljena dati će vam snagu. Hrana koja nije probavljena uzrokovati će bolesti. Ako je Učitelj udaljen tisuću kilometara od vas, tada trebate razviti receptivnost. Preko radija i televizije slušate glas ili vidite onoga tko govori. Bog-čovjek je utjelovljena Riječ, On je posvuda. Jednostavno trebate okrenuti vaš um i srce u Njegovom smjeru da biste razvili receptivnost. Tada ćete dobiti pomoć. Ipak, ne smije se potcijeniti boravak u Njegovom fizičkom prisustvu. Na ovaj način dolazite direktno blizu vatre. U onom drugom slučaju trebate usmjeriti vašu pažnju. Ovdje trebate učiniti mali ili gotovo nikakvi napor da usmjerite vašu pažnju. Vidite ga vlastitim očima. Razumijete li sada kako se razvija predanost, kako ona može ojačati, kako se kroz predanost možete promijeniti? Tako sada trebamo prosuditi gdje stojimo.

Ako je naše srce predano Jednome i zbog Jednoga se posvećujemo nesebičnoj službi, to nas neće vezati, upamtite to! Ako ste predani samo da budete poznati i na dobrom glasu, da imate dobar ugled u svijetu, tada ste vezani. Otići ćete tamo gdje ste vezani. Učitelji su objašnjavali te stvari svaki na svoj način i vidjet ćete da riječi i zapisi svih Učitelja govore o jednoj te istoj stvari. Međutim, onaj koji je to sproveo u praktičnom životu, znati će što znači istinska predanost. Iz tog razloga trebate redovito posvećivati vrijeme vašim spiritualnim vježbama. Isto tako trebate voditi vaš dnevnik, jer će vas to učiniti redovitima. Uvijek naglašavam: „Šaljite mi vaše dnevnike prazne.“ Koliko ćete ih dugo slati prazne? Mjesec ili dva, a tada ćete se osjećati moralno dužnim da nešto učinite. Postat ćete redoviti. Tada ću reći: „Dobro, molim vas, uložite više vremena.“ Nikada ne kažnjavam nikoga, čak ni one koji ne rade kako im govorim. Samo ih ponovno zamolim da rade kako im kažem. Dakle, to je svrha dnevnika i koliko je važno voditi ga. Koliko je onih koji uistinu vode dnevnik na pravi način? Ponekad mi ljudi jednostavno donesu svoj dnevnik i vidim da su posve prazni (bez grešaka), ali da je bilo malo ili nikakvog unutarnjeg iskustva. Tada im kažem: „Dragi prijatelji, vaš dnevnik je dobar, ali prema tome biste već trebali biti na trećem spiritualnom nivou!“ Srce koje za ništa drugo nije vezano, koje se ne bavi svjetovnim stvarima niti ima pogreške zapisane u različitim stupcima dnevnika, čisto je i Bog sigurno boravi u njemu. On se već nalazi u njemu, ali tek tada će se očitovati.