From the book "Morning Talks", written by Sant Kirpal Singh

1967-10-18, Delhi, Sawan Ashram
Talk available as mp3 (5Mb, duration 16:06) at audio.sant-kirpal-singh.org



Nikada nemojte nikoga povrijediti. Mi povre
đujemo druge misleći loše o njima. Mislimo loše o drugima, ne želimo im dobro. To je pogrešno, jer misli su vrlo moćne. Kad o drugima razmišljate loše, to na njih djeluje poput telegrama. Možda nikome ništa ne kažete, no kada o nekome mislite, to će zračiti.

Jednom je Akbaru, velikom indijskom caru, njegov ministar rekao da su misli vrlo moćne i da trebamo paziti što mislimo o drugima. Akbar je upitao svog ministra kako on to zna. Ministar mu je odgovorio: "U redu, pojasniti ću Vam na jednom konkretnom primjeru. Izađimo van." Tako su obojica izašla van. Ugledali su jednog čovjeka na udaljenostiod nekoliko stotina metara kako dolazi prema njima. Ministar reče kralju: "Sada pomislite nešto o tom čovjeku i kada dođe blizu, upitajte ga što je u tom trenutku pomislio. Samo gledajte i mislite." Kralj pomisli da tog čovjeka treba strijeljati. Čovjek je prišao kralju i kralj ga upita: "Kad si me ugledao, koje su ti misli prošle glavom?" Čovjek mu odgovori: "Visosti, oprostite mi, ali pomislio sam da Vas želim pretući i razbiti Vam glavu."

Misli su dakle vrlo moćne. Ako mislite loše o drugima, oni će na to reagirati. Trebate paziti kako razgovarate sa ljudima. Ako nekoga uvrijedite i kažete mu: "Ti si budala" i slično, ili ako vas netko pogrdno nazove, a vi reagirate na isti način, koji će biti rezultat? Doći će do svađe. Netko vas pogrdno nazove jednom, dvaput i sukobje već tu. To se događa zbog riječi, čiji su pak korijen misli. Čovjek govori iz punoće svog srca. Ono što je tamo uzima oblik riječi, a riječi zatim vode do sukoba. Zato nemojte povrijediti osjećaje drugih u mislima, riječima ili djelima.Čak i na vrlo religioznim mjestima, kad nekolicina ljudi zajedno radi, oni počinju misliti loše jedni o drugima – to rezultira time da misli zrače i u umu onog drugog izazivaju odgovarajuću reakciju. Razumijete li što time mislim reći?

Srce je prijestolje Božje. Tijelo je hram Božji. Ako zaprljamo prijestolje gdje je Bog, tko će onda tamo sjediti? Zato su blagoslovljeni oni koji imaju čisto srce, jer će vidjeti Boga. Čistoća zapravo znači ne misliti loše o drugima, (ne povrijediti ih) u mislima, riječima i djelima. Postoje i drugi činitelji, ali ovo je glavni. Gdje god da sjedite, čak i u ašramu (spiritualnom centru), ako jedan čovjek misli loše o drugome, to će odmah početi kružiti uokolo. To je poput kuge, poput zaraze. Štakor zaražen kugom ide uokolo i posvuda širi tu zarazu. Zato je ovo vrlo strogi zahtjev: "Nemojte biti neplaćeni pomagač Božje kriminalne policije. Ne uzimajte zakon u svoje ruke." Ako mislite dobro o drugima, zračit ćete dobro. Ako očistite vaš um, očistit ćete i umove drugih. Misleći loše o drugima, najprije prljamo vlastiti hram Božji,a zatim i druge. Izvana smo uredni, posve čisti, no naša su srca nečista. Mi nismo čisti ako mislimo loše o drugima. Svi smo mi dijelovi istog stroja.Ako samo jedan dio nije u redu, stroj će prestati raditi. Zato se kaže: "Traže se reformatori - koji ne mijenjaju druge, već sami sebe." Milosrđe počinje u vlastitom domu. Najprije trebamo reformirati sami sebe. Primjer je bolji od pravila.

Zato je današnja tema: "Ne mislite loše o drugima, (ne povređujte druge) u riječima, djelima i mislima." Ako mislite o nekome, uvijek mislite dobro o njemu. Zašto? Zato što su svi vaša braća i sestre u Bogu. Bog djeluje u svakomsrcu. Naša su tijela hramovi Božji. Ako mislimo loše, prvo prljamo svoj hram, a zatim i druge. Umjesto toga trebali bismo misliti: "Mir neka bude na čitavom svijetu, po Tvojoj volji, o Bože." To je bila molitva Guru Nanaka. Neka svi ljudi na svijetu budu sretni. Kako mogu biti sretni kad svakog prljate! Zato je najvažnija stvar ne misliti zlo, ne govoriti zlo i ne slušati zlo o drugima. Ako nešto saznate, zadržite to jednostavno za sebe.Pokušajte to drugome, za njegovo dobro, reći u četiri oka. Ne smijemo postati reformatori drugih. Prvo trebamo promijeniti sebe. Ako nam je stalo do nekog, trebali bismo mu u četiri oka reći što on po našem mišljenju radi pogrešno. Tada će nas on saslušati. Ako vidite slijepca i kažete mu: "O slijepče", to će ga povrijediti. No ako ga jednostavno upitamo: "Dragi prijatelju, kada si izgubio vid?", to će mu činiti dobro.Postoje različiti načini kako se izraziti. Dakle, možemo reći da je govoriti prava umjetnost. Iste riječi koje imaju dobro, smirujuće djelovanje mogu (u drugoj situaciji) zapaliti vatru.

To je ono čega se moramo čuvati. Ne smijemo misliti loše o drugima, (ne povrijediti druge) u srcu, umu, riječi i djelu.

Nije teško sresti Boga, no teško je postati čovjek. Čovjek je u razvoju. Bog je u potrazi za onim čovjekom koji je većčovjek. Kada ćete biti spremni, Bog će doći i povjeriti vam također neku dužnost.

Sjećam se kad sam na mojojprvoj turneji došao u London. Tamo je bilo dvoje djece od oko 7 ili 8 godina, kojima je dana Inicijacija na Ton. Upitao sam ih: "Što želite za sebe?" "Želimo postati Učitelji," odgovorili su. "U redu," rekao sam, "postavljeni ste na Put, poboljšajte se, napredujte na Putu i možda ćete biti odabrani za Učitelja." Bog je u potrazi za čovjekom koji je (pravi) čovjek, tako da Njegov posao može ići dalje. Nije na nama da molimo za to, već na Bogu da odabere onog koji je za taj posao spreman. Besmisleno je čeznuti za tim ili se natjecati, jer ta odluka ne leži u čovječjim rukama. To je ovlaštenje koje daje Bog. Rekao sam djeci: "Možete postati Učitelj, to je u redu. Postavljeni ste na Put, nastavite tako i možda ćete biti odabrani za Učitelja." Svatko na kraju treba postići savršenstvo. Nije grijeh to željeti. Svaki svetac ima svoju prošlost i svaki grešnik budućnost. Gdje možemo početi? Od nas samih. Prvo, ne smijemo misliti loše. Čovjek govori ono što je u njegovom srcu. Ako je dakle u vama nešto loše, to će zračiti kroz misli i riječi. To je najvažnije učenje Učitelja. Moramo se preispitati i vidjeti kako i gdje stojimo. Kako možemo misliti o tome da postanemo Učitelji ako su te stvari u nama! Dakle, neophodna je čistoća uma. Ne dozvolite da on bude uprljan lošim mislima. Trebate moliti za oprost. Trebatetakođer oprostiti i zaboraviti. Obično ne zaboravljamo. Kažemo: "Ma, nema veze", ali taj otrov nastavlja djelovati u našim mislima. Prije ili kasnije to će imati svoje djelovanje. Zato svaki put kada netko povrijedi vaše osjećaje u riječima ili djelima, oprostite mu. Oprost je jedina blagotvornavoda koja će oprati svu prljavštinu. Pravda to neće učiniti, upamtite to! Ako želite pravdu, to će sa sobom donijeti i novu reakciju. Samo oprost pere svu prljavštinu. Oprostite i zaboravite, to je put prema spiritualnosti.

Jednom je jedan čovjek došao Buddhi i počeo ga jako vrijeđati. Vrijeđao ga je jedan, dva, tri sata, sve dok se nije smračilo. Kad se spustila noć, htio je otići. Tada mu Buddha reče: "Dragi prijatelju, reci mi samo jedno." Čovjek upita Buddhu što želi znati, na što mu onodgovori: "Ako netko nekome donese poklon i on taj poklon ne prihvati, kome će on ostati?" Čovjek odgovori: "Onome tko ga je donio." "Dobro," reče Buddha, "ne prihvaćam poklon koji si donio." Dakle, to su stvari koje moramo u nama razvijati i prema kojima moramo živjeti. Ako živite prema njima, vaše misli, vaše zračenje će se promijeniti. Mislim da to nije stvar glume ili pretvaranja, već življenja. Učitelji su uvijek govorili: "Ja sam sluga onih koji žive prema mojim riječimai oni su moji gospodari. Služit ću im najbolje što mogu." Otac prirodno najviše voli onog sina koji je poslušan i radi sve što otac od njega traži. Vanjsko odobravanje, pretvaranje i gluma ništa ne koriste, jer um zrači. Učitelj gleda na um, a ne na vanjske stvari.

Ove stvari nisu objašnjene u javnim govorima, no o njima pričamo u ovim razgovorima od srca srcu. Držite vaš um čistim – to je tajna uspjeha.