From the book "Morning Talks", written by Sant Kirpal Singh


Ako j
e dobro biti bogat, trebali bismo i druge učiniti bogatima, a to možemo samo ako dajemonešto od onoga što nam pripada. Naš je Učitelj Baba Sawan Singh u početkudavao jednu desetinu, ali nakon nekog vremena sve bi poslao svom Učitelju Baba Jaimal Singhu. Baba Jaimal Singh uvijek bi vratioodređeni iznos koji je Baba Sawan Singhu i Njegovoj obitelji biodovoljan za život. Baba Sawan Singh jednostavno je položio sve pred stopala svog Učitelja, a On mu je tada vraćao nešto novaca za život. Zato je naš Učitelj uvijek govorio da trebamo dati jednu desetinu, i ako na kraju godine sve zbrojimo, vidjet ćemo da smo uštedjeli novac koji bi nam bio potreban u slučaju da smo bili bolesni ili nešto slično. Ako napravite račun, vidjet ćete da je tako. Dakle, kada dajete, ništa ne gubite. Što više dajete, to više dobivate. Kada Učitelji dolaze, Oni daju sve za svoje Učitelje. Što je rekao Krist? "Akoželite ući u Kraljevstvo Božje, prodajte sve što imate." Najviši cilj je predati sve Učitelju. Dakle, svatko bi najprije trebao naučiti pošteno zarađivati za život, a zatimdijeliti s drugima. Ne bismo smjeli sve zadržati za sebe. Ako tako radite, vaše će srce otvrdnuti. Ako zlato ili srebro predugo držite u rukama, one će postati crne. Mislite li da će srce koje je vezano za te stvari ostati čisto? Ako na spiritualnom putu želite nesebično raditi, morate prije svega pošteno zarađivati za život i dijeliti s drugima. Počnite sa sasvim malim – s onim što vam je moguće dati – i onda postepeno davajte sve više, sve dok na kraju za Boga ne predate sve. Od Abrahamovog vremenaobičaj je bio davati desetinu svojih prihoda – tako je bilo i od pradavnih vremena.

Nesebična služba moguća jena dva načina. Prvi način je fizičko služenje. Ako je netko bolestan, idite i njegujte ga. Mogu li gledati nekoga u nevolji, gladi, siromašnog, golog, i ne učiniti ništa? Učitelji su se uvijek brinuli o siromašnima,o onima koji su u nevolji, tješili ih i uzdigli na nivo drugih ljudi. Kadbismo mi to činili, kad bi svatko dijelio sa drugima, na svijetu ne bi bilo siromašnih. Zašto ima toliko siromašnih i gladnih ljudi? Zato jer ne dijelimo. Kada dijelimo sa drugima, naše unutarnje ja se širi. U trenutku davanjaiznutra osjećate iskru sreće. To je direktna nadoknada koju pritom dobivate. Kada dajete, neka to ne bude u nadi da ćete dobiti nešto zauzvrat. Neka to bude radi dijeljenja sa drugima. Ponekad dajemo u očekivanju nagrade koju ćemo za to dobiti u raju. To nije ispravno –davanje mora biti nesebično. To je jedan od preduvjeta za onoga tko želi napredovati na spiritualnom putu. Prema tome, čovjek je onaj koji živi za druge, koji dijeli sa drugima, sa onima koji su u nevolji, sa gladnima, sa onima koji žive u vrlo siromašnim uvjetima i ne mogu sami sebi pomoći. Što mi radimo? Obilno hranimo vlastitu djecu, adjeca našeg susjeda umiru od gladi. Tako ne bismo smjeli postupati.

Jednom se jedna muslimanska svetica pripremala otići u Meku na hodočće. Meka je mjesto hodočća za muslimane i nalazi se u Saudijskoj Arabiji.Ona je imala nešto novaca za put i kada je bila na polasku, ugledala je siromašnog, gladnog čovjeka u blizini. Dala mu je sav svoj novac i tako više nije mogla otići na hodočašće.Što se zatim dogodilo?Pojavio joj se anđeo i rekao joj da je njeno hodočće prihvaćeno.

Razumijete li značenje toga? Samo onaj čovjek koji živi od vlastite zarade, zarađene u znoju svog lica, pošteno, i koji dijeli sa drugima, može napredovati na spiritualnom putu. Nemojte davati radi nadoknade ili povrata, već radi dijeljenja s drugima. To je vaša dužnost prema vašoj braći i sestrama.

Jednom je Isus bio na jednom skupu, i Njegova je majka tada došla i sjela odostraga. Netko je rekao Isusu da je došla Njegova majka, a On je odgovorio: "Ovo su moja braća i sestre – oni su i njeni. " Svi Učitelji ponašaju se na ovakav način.

Kada je naš Učitelj bio kod kuće, dolazili bi siromašni ljudi i On bi ih služio najbolje što je mogao. (Pravi) čovjekse može prepoznati tek po tome što služi druge i živi za druge. Mi smo svi zvijeri u ljudskom obliku.

Današnja je tema dakle: prvo zarađujte za svoj život na pošten način, zatim dijelite sa drugima najbolje što možete. Počnite sa sasvim malim: neka to bude jedna desetina ilijedna četrdesetina, ali nešto biste morali dati.

Ovdje (u centru) se vode knjige, radi se obračun i on se provjerava.Ovdje vodimo uredno knjigovodstvo koje provjerava ovlašteni kontrolor knjiga. S time ja nemam ništa. Ja imam vlastiti dohodak, moju penziju. Jednom prilikom, kada su provjeravane knjige, uspostavilo se da je jedna vrlo siromašna gospođa dala jednu "paisu"(jednu lipu). Računovođa je rekao: «Neki daju 100 rupija, drugi50 rupija, ali ova je donacija najdragocjenija.» Jedna lipa je dragocjenija kada je daje siromašan čovjek koji dijeli svoju poštenu, mada vrlo oskudnu zaradu. Ako on unatoč oskudno zarađenom novcu daje jednu lipu, to ima veću vrijednost od stotinu ili tisuću rupija koje daje bogat čovjek.

Ovdje samuveo pravilo da oni koji daju više od trideset ili četrdeset rupija moraju doći k meni. Moram vidjeti da li su u mogućnosti dati ili ne. Ponekadiz predanosti želimo dati sve, na žrtvu vlastite djece. Oni koji daju malo, vrlo su dobrodošli. Njihova je donacija prihvaćena sa velikim poštovanjem i oni nisu odbijeni. Međutim, ponekad vidim da upravo oni koji si ne mogu priuštiti donaciju šalju novac ne navodeći svoje ime. Jednom sam ovdje imao takav slučaj. Ponekad odbijem novac, ponekad ga vratim, ponekad prihvatim polovicu. Želim samo vidjeti nije li netko iz predanosti zanemario vlastitu obitelj. To je moja briga. Moja je briga također da pazim na vaše interese. Čovjek kojeg sam prije spomenuo davao je mjesečno 150 rupija. Njegov ukupni mjesečni prihod nije iznosio više od 200 rupija. Kako si je on mogao priuštiti da daje 150od 200 rupija? Pogledao sam o čemu se radi i vidio da (kod donacije) nije naveo svoje ime. Za vrijeme Satsangazamolio sam ga da dođe naprijed, budući da sam čuvao njegov novac ne uzevši ništa.

Učenikov je zadatak da preda sve, a Učiteljev da ništa ne prihvati za sebe. Učenik može davati novac za dobrobit Učiteljevog posla (misije), no istovremeno on sam mora vidjeti kolikouistinu može dati. Ako ne mari za dobrobit vlastite djece, tada to također nije pravedno. Zato ovdje imamo pravilo: Oni koji daju iznad određenog iznosa, dolaze k meni. Dalip Singh, knjigovođa, toga se mora strogo držati. Može prihvatiti deset, dvadeset ili trideset rupija, ali oni koji žele dati više moraju doći k meni. Ponekad prihvatim, ponekad ne. Ponekad vratim sav novac, ponekadpolovicu. Čovjek bidakle trebao učiti dijeliti s drugima – korak po korak. Može početi s jako malim, možda sa jednom četrdesetinom, ili jednom dvadesetinom. Jedna je desetinabila prosjek. Oni koji si ne mogu priuštiti da daju jednu desetinu, neka daju jednu dvadesetinu, jednu četrdesetinu, neka podijele jednu jedinu lipu. Dakle, oni koji žele napredovati na spiritualnom putu moraju najprije zarađivati za život na pošten način, a zatim dijeliti sa drugima.

Znate li zbog čega ne primam novac od onih koji nisu inicirani? Tko zna kako suzaradili novac! Kada je čovjek iniciran, Učitelj se brine o njemu. O novcu onih koji nisu iniciraninitko ne brine.Što god oni dali, mora im se otplatiti.

Trebate imati sažaljenja, trebate dijeliti s drugima. Nemojtedavati s nadom da ćete dobiti nešto zauzvrat ovdje ili nakon ovog života(u onostranom). Tako ne bismo trebali činiti. Jednostavnodijelite s drugima. Oni su vaša braća i sestre u Bogu. Razumijete li sada što znači milosrđe? Ove stvari nisu objašnjene u knjigama. Nemojte ništa uzimati za vas osobno. Glavno pravilo je dakle: prvo zarađujteza život na pošten način, zatim dijelite s drugima, čak i ako je to što imate jako malo. Što više možete davati, a da se istovremeno brinete o obitelji, tim bolje. Tako ćete na kraju dati sve za Boga. Trebali bismo davati bez i najmanje nade za povratom– u nesebičnoj službi. Svi smo mi braća i sestre u Bogu.

Baba Sawan Singh davao je10 rupijajednom svecu imenom Baba Kahan, svaki puta kada biga posjetio u Peshawaru. Jednom je Baba Sawan Singh radio na terenu i zaradio mnogo novaca, jednu ili dvije tisuće rupija. U to je vrijeme ponovnoposjetio Baba Kahana. Budući da sam i ja u to vrijeme bio u Peshawaru, i ja sam posjetio Baba Kahana. Baba Kahan je rekao Baba Sawan Singhu: "Gledaj, ovaj put želim 20 rupija" Učitelj mu je rekao: "Što, postaješ li pohlepan?" "Ni najmanje," odgovorio je Baba Kahan: "Želim ovaj dodatni iznos samo zato daizađe otrov iz svog tog novca koji si zaradio. Ranije si zarađivao manje i uzimao sam 10 rupija i davao ih siromašnima. Sada želim 20 rupija samo zato jer si više zaradio. Podijeli to s drugima." On nije ništa uzimao za sebe. To se podrazumijeva pod davanjem.

Ako dajemo i neštoželimo zauzvrat, to nije nesebična služba. U vašim dnevnicima imate za to jednu rubriku.Ona nešto znači – tamo je za vašedobro.Razumijete li smisao milosrđa? Ako nešto želite zauzvrat, tada počinje djelovati zakon akcije i reakcije. Međutim, majka čija su djeca gladna otrgnuti će zalogaj iz svojih usta i dati ga djeci. Ona ne očekuje ništa zauzvrat.Pomozite zato drugima sa takvim pristupom, u takvom duhu.

Ponekad dajemo samo radi toga da to vide drugi – radi ugleda. To nije milosrđe. Krist je rekao: "Kad činiš dobro, neka ti lijeva ruka ne zna što čini desna ." Ako jedna ruka nešto daje, nemojte dozvoliti da druga ruka za to sazna. Upravo to znači milosrđe.