­Sant Kirpal Singh, 1968-01-25, Delhi, Sawan Ashram
Talk available asmp3 at audio.sant-kirpal-singh.org


Što je ljubav? Svi kažu da da vole Boga, da vole Učitelja, no što je ljubav?  Ljubav je plod jednog stabla. To je krajnji cilj koji se razvija i raste u nama. Trebali bismo voljeti Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom, svom svojom snagom. Imate li jedno ili dva srca? Srce je samo jedno i njega možete dati jedino onome koga volite. Ako nekome poklonite svoje srce, što vam onda ostaje? Razmišljat ćete na isti način na koji i on razmišlja, ne na vaš vlastiti način. To je krajnji cilj. Krišna je rekao: „O moj učeniče, imaš samo jedno srce i njega je uzeo Krišna.“ Ako ste vaše srce već poklonili Bogu-u-čovjeku, onda vam više ništa nije ostalo što biste mu još mogli dati. Dakle, kao prvo, naše srce treba biti cijelo, a ne razbijeno u komadiće. Kada je cijelo, samo ga onda možete pokloniti.

Naš je Učitelj jednom rekao na Satsangu: „Ako netko od vas zaista može predati svoje srce, otići će direktno u raj.“ Jedan je čovjek ustao i rekao: „Dobro, ja dajem svoje srce.“ Učitelj ga je upitao: „Jesi li gospodar svog srca?“ „Ne.“ odgovori čovjek. „Kako ga onda možeš dati?“ upitao ga je Učitelj. Možete dati samo ono što je pod vašom kontrolom, što posjedujete. Vanjska osjetila vuku srce na sve strane. Kako ga možete darovati ako jeono raspršeno na toliko strana? Mi ne vladamo našim srcem. Ono je odvučeno na mnogo strana.

Dakle, upravo sam govorio o ljubavi. Ljubav je krajnji plod jednog stabla. Mi želimo, mi bismo htjeli imati ljubav, no to je samo želja. Srce možete darovati samo onda kada ga povučete od svih vanjskih stvari i kada ste njegov gospodar. Postoje određene stepenice koje k tome vode. No mi samo želimo da nešto bude ovako ili onako, no time još ništa nije učinjeno. Postoje stepenice koje vode k tome, a prvi korak je: „Ako me voliš, drži se mojih zapovijedi.“ Koje su to zapovijedi? „Voli tvog Boga svim tvojim srcem, svom tvojom dušom, svom tvojom snagom.“ Tu je riječ „srce“. Svim svojim srcem, ne srcem koje je podijeljeno, razbijeno u komadiće koji su posvuda raspršeni. Zato se prije svega pobrinite da ono bude cijelo. Mi volimo Boga iz jedne želje, jer bismo to htjeli. Dakle, osnove (spiritualnosti) počinju time da se držite Njegovih zapovijedi. Kada, na primjer, na Zapadu prometnik rukom pokaže znak „stop“, tada i pješaci stanu. I sâm sam to vidio kada sam bio tamo. Ako Učitelj ili onaj koga volite kaže „stop“, onda stanite, nemojte učiniti ni jedan korak dalje. No, držimo li se mi Njegovih zapovijedi? Ne, mi to ne činimo. I gdje je onda naša ljubav? Mi čeznemo za ljubavlju, mislimo o njoj i željeli bismo je, no još je nemamo. Nismo položili ni kamen temeljac za građevinu ljubavi. Temelji se počinju stvarati kada se pridržavate Njegovih zapovijedi. Tada On kaže: „U redu, redovito posvetite vrijeme vašim meditacijama. Dan za danom iskorjenjujte sve nesavršenosti u vama.“ Mi govorimo da nemamo vremena voditi (spiritualni) dnevnik. Mi nismo počeli ni sa osnovnim koracima, a što onda reći o ljubavi! Zatim: ako želimo imati nekoga u srcu, nekoga voljeti, tada uvijek moramo misliti na tu osobu. Postoji priča o Mađnuu, koji je vrlo volio Lailu. Jednom su ga vidjeli kako ljubi šape nekom psu. Ljudi su ga upitali: „Što to radiš, jesi li poludio?“ „Ne, ne,“ odgovorio je, „ Viđao sam ovog psa u ulici gdje živi moja ljubljena Laila!“ Ako volite nekoga zbog Učitelja ili zbog Boga, to je znak da ljubav za vašeg Voljenog, za Učitelja raste. To su temelji, no to još uvijek nije ljubav, nemojte to zaboraviti! Ljubav znači predati svoje srce. Srce je jedno i kada ste ga nekome poklonili, što vam onda preostaje? Maulana Rumi kaže: „Kada ste jednom zauvijek prihvatili svog Učitelja, tada su i Bog i Njegov prorok u Njemu.“ Kada smo predali naše srce onome u kojemu se očitovao Bog, odajemo poštovanje Bogu.Kao što sam vam rekao na samom početku, ljubav je plod jednog stabla. Najprije mislimo o tome, želimo razviti tu ljubav tako da čitamo svete spise ili ih uspoređujemo i proučavamo.

Koga bismo trebali voljeti? Duša bi trebala voljeti Boga, jer se svjesno biće mora povezati sa sveopćom Svijesti. To je prirodno. Duša je vezana za vanjske stvari svijeta i zbog toga mi dolazimo i odlazimo tamo gdje smo vezani. Svatko je na svoj način uvjeren da voli Boga. Mi ne vidimo Boga, no On se očitovao u jednom ljudskom tijelu. Ako kažemo da ga volimo, onda ćemo naše temelje položiti pridržavajući se prije svega Njegovih zapovijedi. Drugo, ako volite nekoga, voljeti ćete i one koji odlaze k Njemu. Mi ponekad kritiziramo i svađamo se s drugima - čak i sa onima koji su na istom Putu kao i mi. Gdje je onda naša ljubav za Učitelja? To su prvi koraci prema uspjehu, no postoje i daljnje stepenice. Kada vaša ljubav prema Bogu ili Bogu-u-čovjeku raste (oni su jedno), tada ćete prirodno čeznuti za Njim. Ne možete ga zaboraviti. Voljeli biste biti u društvu onoga koji ima iskustvo Njega iz prve ruke ili koji je bio s Njim. Zatim biste rado bili blizu Njega, što je moguće bliže. Ako niste s Njim, ali čujete nekoga da priča o Njemu, vaše se srce ispunjava ljubavlju i ona zrači kroz vaše oči. To je znak da vaša ljubav prema Njemu raste. To su cvjetovi koji najavljuju plod. Prije kiše pojavljuju se oblaci. Ako nema oblaka, neće biti ni kiše. Bez cvjetova nema ploda. Da bismo razvili ovu ljubav, najprije se moramo držati Njegovih zapovijedi, zatim iskorijeniti sve nesavršenosti i treće, posvetiti vrijeme meditaciji. Također biste trebali potražiti društvo onog koji vas podsjeća na vaš ideal. Izbjegavajte društvo svih onih u čijem ste društvu vezani za svijet ili zaboravljate Njega. Ako ne možete biti s onima koji vam mogu pomoći prisjećati se Njega, onda je bolje živjeti sam. Živite sa riječima Učitelja kroz knjige, kroz spise. To će biti bolje za vas. Daljnji znak da se u vašoj ljubavi približavate Njemu je osjećaj razdvojenosti. Čeznuti ćete za tim da ga vidite. Kada čujete o Njemu, vaše srce se ispunjava ljubavlju i suze teku niz vaše obraze. To su znakovi koji pokazuju da plod sazrijeva. To su cvjetovi. Na kraju, kada se pojavi plod, vi živite za Učitelja i Učitelj živi za vas. To su pojedini koraci, i sada moramo procijeniti gdje stojimo.

Ne bismo smjeli slušati ništa što nije u skladu sa svetim spisima, sa onim što bi Bog rekao, čak i onda kada se o tome neprestano širi propaganda. Razumijete li me? Mi kažemo da volimo Boga, da volimo našeg Učitelja. To je u redu, ali gdje su vanjski znakovi? Kako to počinje? Ljubav je kada poklonimo naše srce, jednom i zauvijek. Ne možemo ga uzeti natrag i dati nekom drugom. Svoje srce možemo dati samo onda kada njime gospodarimo. Inače ga ne možemo darovati. Možemo samo misliti o tome i to željeti. Dakle, to je nešto vrlo praktično, kroz što moramo proći, rekao bih. Rim nije izgrađen u jednom danu. Ljubav se razvija u neposrednom društvu Učitelja ili posredno, kada postanete receptivni, čak i na udaljenosti od tisuću kilometara. Doći će vrijeme kada budete govorili: „Tko živi u ovom tijelu? Jesam li to ja?“ Zaboraviti ćete sebe i iznutra vidjeti Učitelja. Kada sklopite ruke, to će biti Učiteljeve ruke, ne vaše. Dakle, ljubav je krajnji plod našeg cilja. Zato je sveti Pavao rekao: „Bog je ljubav i ljubav je Bog.“ Mi nismo otišli u dubinu pitanja „Što je ljubav?“ Svi govore o ljubavi, ali gdje vi stojite? Ako netko kaže da voli Boga ali mrzi svog brata, to nije ljubav. Mislim da je Krist jednom rekao da ako ne volite svoju braću, kako onda možete voljeti Boga koga niste vidjeli? Ako ne volite one koje možete vidjeti, kako možete voljeti Onoga koga niste vidjeli? Razumijete li me? To možemo vidjeti. Svatko se može preispitati i tada sam odlučiti. Ja znam što ću raditi nakon ovog života. To može svatko znati, samo se mora okrenuti prema unutra. Svatko može proučiti samog sebe i poput strogog suca vidjeti gdje stoji. Možemo li se usuditi reći: „Ja volim mog Učitelja, ja volim mog Boga?“ Posvuda se naglašava važnost ovog ideala-  u našim domovima, društvima, državama,posvuda na svijetu.

Objašnjavam vam ove različite aspekte ljubavi. Jučer je naša tema bila jedan aspekt ljubavi, prekjučer neki drugi aspekt, a danas sam vam predočio još jedan. Dakle, od danas biste trebali prosuđivati gdje stojite. Volite li zaista Boga? Jeste li uistinu na Putu? Ako je tako, onda je to u redu. To možete bolje prosuditi po vašim djelima, a ne po riječima. Kao što sam vam rekao, osnove spiritualnosti počinju pridržavanjem Njegovih zapovijedi. To je znak da počinjete voljeti Boga ili Učitelja. Sve počinje pridržavanjem Njegovih zapovijedi. „Ako me volite, držite se mojih zapovijedi“, rekao je Krist. Vaša ljubav se uistinu vidi po tome da služite drugima. Oni koji vole Boga, a mrze svoju braću i ostala stvorenja u Njegovoj kreaciji, kako mogu voljeti Boga? To su samo riječi. Pogledajte duboko u sebe i vidite gdje stojite. Voljeti druge, žrtvovati se za druge, prvi su znakovi koji pokazuju (istinsku ljubav). Trebali biste voljeti sve koji dođu k vama, bilo da su učenici ili ne. Tako se počinjerazvijati vaša ljubav.  Ako samo mislite o tome, to vam neće pomoći. To morate primijeniti u praksi, morate živjeti po tome. Neki ljudi misle da će za sebe stvoriti raj služeći Učitelju, no raj možete stvoriti odmah, sada, živeći ponizno, jednostavno i u ljubavi, uz Učiteljeva stopala. Kabir je jednom rekao: „Otišao sam u Kuću svog Učitelja i vidio da On nije tamo. Spoznao sam da On živi sa Svecima, ovdje na zemlji.“ Vi možete stvoriti raj na zemlji. To se misli sa rečenicom „Neka Tvoje Kraljevstvo bude na Zemlji.“ Ono može doći samo ako živite na ovaj način. Sada odlučite gdje stojite, tako da preispitate vaše srce. Pričanjem nećete ništa postići, to morate dokazati vašim djelima. Ovo su suptilni detalji koji se ne mogu naći u knjigama. Mnoge se stvari prenose pažnjom. Riječi izgovorene sa punom pažnjom dotiču naše srce. Živuća knjiga će vam pomoći, a Učitelj je živuća knjiga. Oni koji su odabrani, sretnici su. Oni trebaju dokazati da su toga vrijedni. Da li biste napustili raj uz Učiteljeva stopala i otišli u rajna nebu? Bog prebiva u društvu jednog Sveca.