From the book "Morning Talks", written by Sant Kirpal Singh

1967-10-23, Delhi, Sawan Ashram
Talk available asmp3 at audio.sant-kirpal-singh.org


Željeli bismo sresti nekoga tkoće nam pričati očovjeku kojeg bismo htjeli upoznati. Kad slušamo njegove riječi, naša je pažnjausmjerenau tom pravcu. Čak i kad mislimo na onoga o kome smo slušali, naša želja da ga susretnemo postaje sve jača. Voljeli bismo biti u onoj zemlji u kojoj on boravi. Kad stignete u tu zemlju, voljeli biste otići u grad u kojem on živi. Kad odete u taj grad, nećete se nigdje zadržavati, već ćete otići direktno u njegovu kuću. To je prirodno.

Ljudsko tijelo je zlatna prilika da se svi koji su ga dobili vrate natrag svom Ocu. O Njemu bismo najprije morali nešto znati. U svetim knjigamačitamo o svecima koji su vidjeli i susreli Učitelja, Onog u kojem se Riječ utjelovila i boravila međunama. On će vam pričati o svojim direktnim iskustvima s Bogom. I slusajuci ga, vaša će čežnjapostati toliko jaka da ćete i vi poželjeti vidjeti Boga, i kao i On imati toisto iskustvo. Isto tako, kad čitamo svete knjige o Učiteljima koji su doživjeli direktno iskustvo Boga, naša je pažnja usmjerena u tom pravcu. Mi čitamo svete knjige, molimo se – zbog čega sve to činimo? Da bi se naše srce ispunilo dragim sjećanjem na Njega. Bog je ljubav. Naša je duša od iste esencije kao i Bog, a to jeljubav. Ljubav poznaje vezanost. Mi smo svjesna bića i trebali bismo voljeti potpuno svjesno biće. Umjesto toga, naša ljubav vezala se za fizičko tijelo i okolinu, a to sezove vezanost. Mi dolazimo ponovo i ponovo na svijet tamo gdje smo vezani.

Ljudsko tijelo je zlatna prilika koju smo dobili, da našu ljubav prema svijetu promijenimo u ljubav prema Bogu. Kabir kaže, ako smo ovu temuzanemarivali čitavog života, sada bismo se trebali probuditi i preusmjeriti našu pažnju od svijeta prema Bogu. Što bismo moraličiniti? Najprije čitamosvete knjige u kojima Učitelji iz prošlosti govore o Bogu. Slušamo o Bogu, učimo o Bogu od prošlih Učitelja koji govore kroz knjige. To u nama stvara želju da se uzdignemo (k Njemu); ona postajesve jača i mi osjećamo razdvojenost od Njega. U dragom sjećanju na Njega srce nampostane puno i iz očiju nam poteku suze.

Čemu zapravo služe sve te vanjske radnje, kao što jenpr. čitanje svetih knjiga? Da se u vama razvije željada vidite Boga, da se razvije ljubav prema Bogu. Koji je znak da volite Boga? Onaj koga volite uvijek će biti u vašem srcu, nikada nećete zaboraviti na njega. Ako želite voljeti Boga, što biste trebali učiniti? Sjećajte se na Njega svake sekunde vašeg života, nemojte ga nikad zaboraviti! Kad nekoga volite, prirodno je da će u vašem srcu biti trajno sjećanje na tu osobu. Vi želite voljeti tu osobu i ako se stalno prisjećate na nju i čuvate je u vašem srcu, prirodno je da će se razviti ljubav.

Dakle, u ovom ljudskom tijelumožete vidjeti što činite i koliko ste u tome uspješni.Akoslušate o Bogu, čitate svete knjige ili ako ste s onim u čijem društvu vaše drago sjećanje na Boga raste, to je dobro. Ali najbolje od svega, čak i bolje od čitanja svetih knjiga je biti u društvuonogatko je prepun ljubavi prema Bogu. Ljubav ćete dobiti zračenjem. Ako odete u prodavaonicu parfema, a prodavač vam ništa ne proda, ipak ćete zračenjem dobiti miris. A ako dobijete bočicu mirisa, onda...? Najbolji način kako razviti drago sjećanje na Boga je biti u društvu onih koji su preplavljeni Božjom ljubavlju. Dobili ste ljudsko tijelo i u njemu možete otići natrag k Ocu. Ne možete otići natrag sve dok ne razvijete drago sjećanje na Boga. Kao što sam vam rekao, to se najprije može razviti čitanjem svetih knjiga, izvođenjem određenih rituala. No potpuni uspjeh imati ćete tek onda kad sretnete onoga tko je ispunjen ljubavlju i predanošću prema Bogu. Društvo takve osobe zove se Satsang. On je taj kroz kojega govori Bog. On može otvoriti vaše unutarnje oko da vidite Božje Svjetlo. Istinska ljubav rađa se tek onda kadavidite Njega. Dok ga sami ne vidite, morate biti u društvuonoga koji je utjelovljena Riječ. To dolazi prije nego vidimo Boga. Dakle,najbolji način da razvijete ljubav je da sretneteonoga tko je prepun ljubavi prema Bogu.

Učitelji kažu da ste dobili ljudsko tijelo koje je najviša stepenica u čitavoj Kreaciji, u kojemu možete preusmjeriti vašu ljubav od svijeta prema Bogu. Sad moramo vidjeti koliko smo se razvili. Da li smo stvarno razvili ljubav prema Bogu? Ako je tako, sigurno ćete susresti Boga. No ako u dubini vašeg srca volite svijet, a to je vezanost, tada ćete se uvijek ispočetka vraćati na svijet, to je sve. Pitanje je gdje smo sad vezani? Ako smo vezani za fizičko tijelo i okolinu, onda ćemo se uvijek ponovo vraćati natrag. Ako se naša ljubav prema Bogu razvila, gdje ćemo otići? Otići ćemo k Bogu. Ako za nekoga još nemamo ljubavi, možemo imati drago sjećanje i ono se može razviti. Boga ne možemo istinski voljeti sve dok ga ne vidimo. Da bismo vidjeliBoga, trebamo nekogatko nam može otvoriti unutarnje oko da vidimoBožje Svjetlo i otvoriti unutarnje uho da čujemoBožji Glas.Ljudsko tijelo jedina je prilika gdje se to može ostvariti, i mi smo ga, srećom, dobili na toliko mnogo godina. Pridružili smo se nekim duhovnim školama i nešto smo činili, alikoliko smo se razvili? Kada dolazi kiša, prethode joj oblaci. Ako nema oblaka, nema ni kiše. Ako drvo koje nosi plodove ima cvjetove, postoji nada za plodovima. Ako nema cvjetova, nema ni nade za plodovima. Cvjetovi i oblaci nagovještaj su plodova i kiše. Slično, u osjećaju razdvojenosti, plačući za Bogom, vaše srce postaje puno. Suze teku bez prestanka. To je znak da se približavate Bogu. Bog dolazi k vama.

Jednog muslimanskog sveca upitali su da li on prvo vidi Boga, a onda izgovara svoje molitve, ili Bog dolazi nakon njegovih molitvi. On im je odgovorio: "Bog dolazi prvi, i onda molim." Upitali su ga kako zna da je došao Bog. On im reče: "Kad moje srce postane puno,iz očiju mi poteku suze. Onda mislim da je On došao,da me zove iznutra, i tada molim."

To je dakle, nagovještaj Božjeg dolaska. Sada pogledajte vaš život i vidite gdje stojite. Da li ste uvijek u dragom sjećanju na Boga? Poput čovjeka koji je povrijeđeni osjeća bol, tako i vi trebate osjećati bol za Bogom. Ako to nismo razvili, mi nismo nigdje. Uzalud trošimo ovaj ljudski život. Ostanite u onoj društvenoj zajednici kojoj pripadate, tu nema nikakve razlike. Mi smo rođeni i živimo u tim zajednicama. Samo zbog ljubavi prema Bogu slijedimo određene duhovne škole. Ako u srcu imate ljubavi za Boga, svo vaše čitanje svetih knjiga i sve vaše vanjske radnjeurodile su plodom. Ako ste sve to pročitali i naučili napamet, a u srcu nemate ni trunke ljubavi za Boga,nikakve koristi od toga. Bilo bi bolje sve to zaboraviti. Najvažnija je stvar voljeti Boga. Znak ljubavi prema Bogu jedrago sjećanje na Njega. Vi ga nikada nećete zaboraviti, čak ni kadjedete, spavate, krećete se. Ako ste to razvili, prirodno je da ćete otići Bogu. Zato, uđite duboko u vaše srce i pogledajte kakvo je vaše stanje. Ljubav se razvija čitanjem svetih spisa i vanjskim radnjama. Ali najbolje od svega je sresti nekoga tko je preplavljen ljubavlju prema Bogu. Tu ljubav dobit ćete zračenjem, u Njegovom društvu. Dao sam vam primjer, kad idete kod nekoga tko prodaje parfeme. Ako vam on ništa ne proda, ipak ćete dobiti slatki miris parfema. Međutim, ako vam on proda jednu bočicu mirisa, onda...? To isto možete dobiti čak i ako ste tisuću kilometara daleko, kad usmjeritevašu pažnju prema Učitelju. Kabir kaže: "Ako tvoj Učitelj živi s druge strane oceana, a ti živiš na ovoj strani, samo usmjeri svoju pažnju prema Njemu."Preko radija i televizije možete slušati nečiji glas i gledati nečije lice. Učitelj je utjelovljena Riječ i na sličan ga način možete vidjeti i čuti na udaljenosti od tisuću kilometara. Dakle, to je kriterij, sada prosudite gdje stojite. Da li se stalno sjećate na Boga, i nikada ga ne zaboravljate? Osjećate li bol u srcu? Postaje li vaše srce puno i iz očiju vam teku suze? To su znakovi koji pokazuju da volite Boga. Čovjek koji u sebi ima takvu ljubav ne može govoriti. Jezik ljubavi je nijem. Samo suze u očima pokazuju da je u njemu ta ljubav. To je dakleono što moramo razviti u našem životu. Dobili smo ovo ljudsko tijelo na toliko mnogo godina. Veći dio našeg života već je prošao. U ovo malo vremena koje je ostalo, trebamo požuriti i razviti tu ljubav što je prije moguće, tako da u nama ostane prevladavajuća strast za Bogom. Tada se naravno nećemo moći vratiti natrag na svijet. Ako ćemo biti poslani, tada ne kao zatvorenici,već kao liječnici.

Dakle, današnjatema vrlo je jasna: moramo razviti ljubav prema Bogu. Sve što činite, neka bude posvećeno Njemu. Društvo onih koji su ispunjeni ljubavlju prema Bogu i naše sjećanje na njih dajunam u tom smjeru poticaj. Čitanje svetih spisa, rituali ili vanjski obredi urodit će plodom samo onda kada vaše srce bude ispunjeno dragim sjećanjem na Boga i iz očiju vam teku suze. Vjerujem da sad možete bolje procijeniti gdje stojite. Svaki dan nešto dobivate. To bismo trebali sačuvati u srcu i vidjeti gdje stojimo. Ako imamo (drago sjećanje), to je dobro. Zahvalimo Bogu. Ako ne, požurite. Molite Boga daOn u vama razvije ljubav za Njega ili budite u u društvu onih koji će vam pomoći da je razvijete.